Naslovna ŠTO da ne KAŽEM ŠTO DA NE KAŽEM – POSTOVSKI FOLIRANTI

ŠTO DA NE KAŽEM – POSTOVSKI FOLIRANTI

0

Počeo je Božićni post. Mediji su to oglasili na sva zvona kao da je, daleko bilo, počeo Treći svetski rat. Odjednom smo svi toliko privrženi veri, da post ne preskačemo u nastojanju da se i preko njega, siroti bezbožnici, približimo Bogu.

Odjednom te kolega na poslu razrogačenih očiju i otvorenih usta preneraženo pita: „Ti jedeš danas pljeskavicu? Jel te nije strah od Boga“. Gledaš ga, prisećaš se u trenutku svih njegovih počinjenih grehova, i ne možeš da veruješ da je on danas veći papa od pape, samim tim što jede ribu, bareni krompir i kuvano povrće. „Jedem, pa šta“ – odgovaraš. “Sveštenik mi je rekao da zlo ne ulazi u usta, već iz usta izlazi.” On te i dalje preneraženo gleda, i oboje se krstite. Svako iz svojih razloga.

Društvene mreže gore, što bi rekli tabloidi.Tema iz godine u godinu kao grudva snega kada se kotrlja poprima sve veće razmere, a broj komentara i objava sve je veći. Raznoraznih i kojekakvih. Smešnih i otužnih, zanimljivih u svakom slučaju jer su odraz naše zablude da možemo da budemo bolji samim tim što ne jedemo meso za vreme posta i što redovno idemo u crkvu da zapalimo sveću za žive, mrtve i svoje počinjene grehe, koje će nam Bog, naravno, odmah posle te zapaljene sveće oprostiti.

Pokojni urednik Noizz-a, Boris Trivan, koga rado citiram, još 2012 je napisao jedan antologijski tvit.

– I slobodno jedite meso u toku posta. Kad već olajavate prijatelje i vodite ljubav sa komšijom, nema razloga da se folirate sa šniclom . Otvorio je legendarni Boris još tada polemiku, koja se ni do dan danas nije zatvorila. Da li je post zaslužio takav tretman i

sarkastičan prizvuk, pitanje je na koje stručnjaci odgovaraju i potvrdno i negativno.

– Pobude zbog kojih neko posti prilično su različite. Dok jedni poste zbog dubokog izraza vere, drugi to rade iz zdravstvenih razloga, a mnogi ga shvataju kao testiranje samog sebe i tako dokazuju da mogu biti uporni i izaći kao pobednici – objašnjava psiholog i psihoterapeut Radmila Grujičić, i dodaje da je kritika neiskrenih u postu sasvim na mestu ako se ima u vidu da neko ko je u veri generalno treba da vodi računa o ponašanju, ne samo dok post traje, a mnogi samo pod plaštom posta, pa čak ni tada.FOTO: ZORAN LONČEREVIĆ / RAS SRBIJA

Nažalost, mnogi vide post kao priliku da okaju grehe, misle da krompir salata i kuvanje na vodi može da ih očisti pred Bogom iako su prethodnu noć prebili svoju ženu i decu ili psovali uz litre alkohola. Činjenice i ljudi iz vere, govore da to nije suština posta.Ljudi se kroz dela dokazuju, a ne kroz glumatanje vere. Mlatim ženu, maltretiram decu, varam državu, psujem komšije, alkoholišem se ili drogiram…….ali jedem bareni krompir I krstim se pred ikonom, slažući prepodobnu facu, kako Bog ne bi primetio da sam folirant.

E, sada……o postu može da se govori nadugačko i naširoko. Tumačenja sveštenika, psihologa, sociologa, raznoraznih stručnjaka ili analitičara, i ja se u to ne bih upuštala. Mnogo je komplikovano i kompleksno pitanje. Post je , kažu, kontrola misli, pročišćenje duše, svašta nešto, može čak da bude i obična dijeta.

Mene, međutim, nervira “folirantski post okajavanja greha”. I baš zbog tih foliranata u postu, meso mi se najviše jede za vreme posta. I ne posti mi se, za inat. Iz prostog razloga što ne želim da budem u društvu foliranata i lažova.

A onda razmišljam? A šta ako im Bog poveruje da su baš takvi, kakvima se prikazuju u želji da ga obmanu. Šta ako im poveruje i nagradi ih, kao što – svi ti isti gore navedeni – zahvaljujući foliranju, bivaju nagrađeni i u ovozemaljskom životu. Ne kupuju li oni, poučeni iskustvom, onozemaljski život……pa im je dobro ovde, a biće im dobro i tamo?

Ne znam šta da vam kažem, ali sam u jedno sigurna. Ne želim da im pravim društvo ni u jednoj vrsti foliranja, pa ni u postu. I preporučujem vam da postite. Ali da postite kroz misli očišćenih od zla, i kroz dušu ispunjenu ljubavlju prema svima, pa i prema ovim “postovskim folirantima”. Nije njima lako, to se nama samo čini.

Što se mene tiče, odoh ja po pljeskavicu sa lukom i ljutom papričicom, čistih misli i mirne duše…….Moj Bog kaže da slobodno mogu da je pojedem, jer greh ne leži u pljeskavici, već na nekom drugom mestu. A za pročišćenje tih grehova, nije dovoljan bareni krompir.

29.Novembar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde