Naslovna ŠTO da ne KAŽEM BOLI NAS UVO ZA PETAK 13-TI

BOLI NAS UVO ZA PETAK 13-TI

0

Danas je petak, 13-ti. Najnesrećniji broj brojnih civilizacija u kombinaciji sa petim danom u sedmici, uliva strah u kosti milionima ljudi širom sveta.

Poreklo verovanja u nesreću, povezanu sa ovim danom, do danas nije precizno razjašnjeno. Cela situacija verovatno potiče još iz biblijskih vremena jer je 13. gost na Poslednjoj večeri izdao Isusa koji je kasnije, razapet u petak. Takođe, navodno su Adam i Eva upravo u petak ubrali jabuku koja ih je zauvek isterala iz raja.

Još istorijskih događaja vezuje se za ovaj „baksuzni dan“ – tada je, prema legendi, počeo Veliki potop, obustavljena izgradnja Vavilonske kule, a i Kain je, navodno, baš jednog petka 13. ubio Avelja.

Još mali million priča postoji, vezanih za petak 13-ti.

Međutim nauka ima nešto drugačije gledanje. Strah od petka 13. možda nije racionalan, ali je i te kako realan. U pitanju je jedan od najpopularnijih fobija – strah je od broja 13.

Bojite li se vi današnjeg dana, pitam ja vas? Baš me briga za biblijska i naučna objašnjenja, mene zanima – bojite li se vi ovog dana i zašto?

Ne znam kako stvari stoje u svetu, ali kod nas ovde u Srbiji svaki je dan petak 13-ti. Zato što svakoga dana kod nas postoji strah od nečega. Ko još razmišlja o broju 13, i fobiji prema tom broju, kako su naučnici ovu pojavu naučno pokušali da protumače.

Kod nas u Srbiji postoji druga fobija – strah od sutra.Zašto strah od sutra, pitate. Pa zato što – ako me nije strefilo danas, sutra će. Nema šanse da me zaobiđe strah od bezbroj uzročnika straha.

Strah da plata neće stići na vreme (ili da uopšte neće stići), strah da ne mogu da svežem prvi sa prvim, strah od otkaza, strah od izvršitelja (koji ima više razloga da pokuca na moja vrata), strah da nam deca ne skrenu s pravog puta ( a imaju neograničeni broj mogućnosti da skrenu), strah od bolesti ( koje ne možemo da lečimo, jer nemamo para), strah od smrti (koja kosi ljude bez obzira na godine starosti), strah od straha koji nas svakodnevno sputava da se opustimo, i živimo ko ljudi.

A onda se pojavi neki pametnjaković, koji je išao na kurs za lajf koučere, da nas savetuje kako treba da živimo sad i odmah, ovog trenutka, jer život prolazi, a mi ga traćimo , strahujući od kojekakvih čudesa. Za sve psihoterapeute, psihologe, lajf koučere i njima slične imam jednu poruku……….manite nas se, ne pali taj fazon ovde u Srbiji. Može, tamo negde, u zemlji u kojoj može da se živi od para u sopstvenom džepu, ovde u Srbiji to ne može. Nama reči nisu potrebne, trebaju nam brate pare, kako bi izlečili naše strahove. Da ih je malo više, sve bi bilo daleko drugačije. Strahovi bi nestali ko rukom odnešeni, što bi rekla moja baba.

Vraćam se na petak 13-ti. Dan ko i svaki drugi. Ispunjen nadanjima i strahovima zbog saznanja da nam se nade, koliko god snažne bile, uvek izjalove. Veruj snažno u nešto, ispuniće ti se….hoće đavola. Ništa se ne ispunjava na blanko.

Nemam recept za lečenje straha, ni današnjeg, ni bilo kojeg svih dana pred nama. Pokušavam jednako kao i svi na ovim prostorima da prevaziđem postojeće stanje, i na vase razočarenje – loše mi ide. Strah se učaurio u meni, i briga njega za današnji petak, i to što je 13-ti, i to što po svim pravilima treba danas da me pogodi, a ostalih dana ostavi na miru…..briga njega za mene, i za sve vas koji strahujete.

Da postoje neka pravila, strahovali bismo jednom, najviše tri puta godišnje kada se 13-.ti pada u petak, a pošto pravila ne postoje…..pa je sve moguće postalo nemoguće,I nemoguće moguće – mi imamo privilegiju da strahujemo svih 365 dana u godini. Te nas stoga uvo zabole što je danas petak 13.

13.Septembar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde