Naslovna ŠTO da ne KAŽEM ŠTO DA NE KAŽEM – NATO AGRESOR I NATO OSLOBODILAC

ŠTO DA NE KAŽEM – NATO AGRESOR I NATO OSLOBODILAC

0

Gradski Portal 018 – 13.06.2019

Juče se navršilo 20 godina od ulaska NATO snaga na Kosovo. Za nekoga je to bila agresija i zločin, za nekoga sloboda. Neko je žalio, a neko slavio.

Direktor Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić rekao je da na godišnjicu terora, zločina, satiranja i progona Srba, u Prištini slave to što su proterali 56 odsto nealbanskog stanovništva sa KiM i etnički očistili više od 300 srpskih naselja.

Podsetio je da za to ni posle 20 godina niko nije odgovarao, kao i da su vodeći komandanti OVK odgovorni za to što u Prištini, Prizrenu, Đakovici, Gnjilanu, Uroševcu i drugim mestima danas nema Srba.

„Oni sede na najodgovornijim mestima u privremenim prištinskim institucijama i dobijaju tapšanja po ramenu od strane predstavnika zemalja koje su pre 20 godina izvršile agresiju na našu zemlju“, rekao je Đurić.

U Prištini se slavilo. Obeležiše oni dan dolaska NATO-a na Kosovo, proslaviše taj dan kao veliki, kao dan kada im je stigla sloboda, demokratija, pravo…..i sve ostalo što uz to ide. Veliki broj građana okupio se u centru Prištine, a među važnim gostima bili su i bivši američki predsednik Bil Klinton i bivša državna sekretarka Madlen Olbrajt. Tada, pre 20 godina, oni nisu bili bivši na našu žalost, ali kao bivši imaju pravo da se vrate na mesto zločina, i provere je li sve ispalo onako, kako su planirali da ispadne.

Ceremonija koja je nazvana „Za našu slobodu“ počela je intoniranjem kosovske himne i minutom ćutanja za „sve stradale tokom ratnih dešavanja“. Za sve stradale, kažu. Kakva ironična konstatacija.

12 jun je dan kada smo ponovo rođeni, istakao je kosovski predsednik Hašim Tači. Bolje da niste, ali kad već jeste prinuđeni smo da vas ljuljamo, što i činimo stoički podnoseći sve vaše bezobrazluke. Tada je Kosovo postalo slobodna zemlja, reče Tači. Što je tačno. Slobodna da čini šta hoće i kako hoće, a da svi gledaju kroz prste, nju i njeno bahaćenje.

“Na Kosovu je utemeljena demokratija. Uspešno su održani prvi slobodni izbori, kako na lokalnom tako i na centralnom novou vlasti. Naučili smo da poštujemo prava svih manjina i brinemo o zaštiti ljudskih prava”, rekao je Tači. Zemljo otvori se, da se sam progutam.

Medlin Olbrajt kazala je da je počastvovana što je na Kosovu i zahvalila Bilu Klintonu „na svemu što je učinio“. Istakla je da je intervencija na Kosovu 1999. godine bila ispravna.

“Naš savez je bio jedinstven i jak, i što je najvažnije, došli smo ovde zato što je naš cilj bio pravi i za dobrobit građana Kosova”.

„Građani Kosova su uvek pokazivali svetu da su demokratska nacija. Građani su radili naporno da postave temelje demokratije. Vi ste stvorili nezavisne medije, nezavisno sudstvo. Konstruktivno ste radili sa međunarodnom zajednicom“, rekla je Olbrajtova i napomenula da će međunarodna zajednica uvek pratiti napredak Kosova.

„Nikada nećemo zaboraviti vas, sigurni smo da ćete imati uspeha“.

I nisu ih zaboravili. A i kako da ih zaborave kada je to njihova tvorevina, njihovo čedo koje će uvek biti nedonošče i uvek zavisiti od onih koji ga ljuljaju. A šta im pa fali? U poziciji u kojoj su, ništa im više i ne treba…..osim nezavisnog Kosova, razume se.

“Volim ovu zemlju” – rekao je Bil Klinton. Baš srceparajuće I dirljivo.

„Nisam želeo da 20. vek bude završen krvoprolićem, ali pokušali smo da zaustavimo nasilje u Bosni i na kraju sve to nije uspelo i pitao sam se da i ćemo dozvoliti da Kosovo bude sledeće polje etničkog čišćenja… Budite zahvalni na vašem dugom i teškom putu. Nije bilo povratka sistemtskog naslja, paljenja i rušenja kulturnih i verskih institucija. Prema tome čestitam svim građanima Kosova. Svakog dana mi biramo, da li želimo da živimo u budućnosti koja nam je potrebna“.

Klinton je izrazio nadu da se „najkrvaviji vek u Evropi neće ponoviti“ i istakao da će SAD biti ovde bez obzira koja politička partija bude na vlasti.

Epa, nazdravlje. Ovi, dakle, ne nameravaju da se sele sa Kosova. Što u prevodu znači, nadrljali smo.

Šalu na stranu, strašno je to što nam se događa i posle 20 godina. Oni su dobili sve što su hteli, mi smo dobili muku, posle pretrpljenog užasa pre 20 godina. Oni će i dalje dobijati, a mi ćemo se boriti svim silama da nešto što nam pripada dobijemo. Njih će podržavati i bodriti neki novi Klintoni, a nas će optuživati što pokušavamo da i mi pronađemo nekog našeg Klintona. Njihova će se reč, i neizgovorena, važiti – naših milion izgovorenih, niko neće ni čuti.

I na kraju, biće onako kako je zacrtano, a mi nećemo biti načisto je li vredelo ili nije boriti se svih ovih godina. Ako odustanemo, bićemo poraženi. Ako ne odustanemo, isto. Jedino ćemo znati da smo se barem borili.

13.Jun

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde