Naslovna ŠTO da ne KAŽEM ŠTO DA NE KAŽEM – IZVINJAVAMO SE ŠTO NISMO GENOCIDNI

ŠTO DA NE KAŽEM – IZVINJAVAMO SE ŠTO NISMO GENOCIDNI

0

„I dalje zahtevamo da država Srbija poštuje odluke međunarodnih sudova, kao i sudski utvrđene činjenice: da se prizna genocid u Srebrenici, ne samo kao jedan od značajnih koraka na putu Srbije ka pristupanju Evropskoj uniji, već prvenstveno kao poštovanje dostojanstva žrtava“, poručile su u zajedničkom saopštenju organizacije „Žene u crnom“, Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji.

Povodom 24. godišnjice od zločina u Srebrenici članovi organizacije „Žene u crnom“ održale su uličnu akciju pod sloganom „Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici“.

Na Brankovom mostu razvile su veliki transparent sa tim sloganom, ali i transparent na kom je pisalo „Solidarnost“, a potom su akciju nastavile u Fruškogorskoj ulici.

Oni su poručili da je odnos vlasti prema događajima u Srebrenici ostao nepromenjen i da zahtevaju od državnog vrha Srbije da, kako kažu, prizna genocid.

Iz tih nevladinih organizacija kažu da od predsednika i premijerke zahtevaju da se 11. jul proglasi Danom sećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Žene u crnom i muškarci u helankama nastavljaju sa idiotarijama. Prvo ispred Patrijaršije, sada ispred Vlade – gde im se kaže, tamo idu i rade kako im se kaže.

A šta im je cilj, koji je rezultat ovakvog njihovog budalisanja svake godine, da me ubiješ, ne mogu da proniknem. A verovatno i Žene u crnom i njihovi drugari iz drugih Nevladinih organizacija nisu pronikli u suštinu, rade kako im se kaže i rade ga baš onako iz duše, sa emocijama i strašću. Ili, možda, iz interesa ? Preporučujemda

pročitaju pismo Nebojše Jevrića, poznatog novinara i publiciste, ratnog izveštača i učesnika u tadašnjim ratovima, koji se izvinjava svim nenama, daidžama i amidžima koji su 11 jula bili da odaju poštu izginulima.

„ Izvinjavam se u ime mog prijatelja Pera Makića kojem je glava odsečena i nabijena na vile.

Izvinjavam se u ime nepoznatog Srbina kojeg sam izvukao iz Save, glave razbijene maljem.

Izvinjavam se u ime 154 Srbina odsečenih glava širom Bosne, koje je dr Stanković obdukovao.

Izvinite zbog 132 mrtva Srbina, koji bi došli da se izvine, a koje sam slikao u Mrkonjić gradu mrtve.

Izvinite zbog Jasenovca, Pribilovaca, Jadovna….izvinite u ime ostatka poklanog naroda koji je morao da napusti svoja spaljena ognjišta. Na Bratunačkom Gradskom groblju služen je parastos za oko 3 500 srpskih civila i vojnika iz Srednjeg Podrinja koje su pripadnici muslimanskih snaga ubili u proteklom ratu. Mogli biste i tamo da svratite, niste tamo bili.

Deset hiljada Srba je ubijeno u Sarajevu. Ubijali su Caco, Juka, Ćela, Kinez, Kimina….i svakakav ološ u naseljima koja su kontrolisali. Najveći deo organizatora, na čelu sa Alijinim Bakirom, je i danas u vlasti i redovno na televiziji traži „rezoluciju o Srebrenici”.Traže da se svim Srbima natakne legalno omča za vjeki vjekov.

Izvinite uvažene nene, daidže i amidže – 60% vaših zločinaca je poznato. Na najmonstruoznije načine ubijali su nejač po Sarajevu. Mali broj je simbolično osuđen, ili proglašen ludim.

Da li su vam pričali uvažene nene,o posudi sa izvađenim srpskim očima kada je „hrvatsko cvijeće” haralo na Drini? Tada je nastala pesma: „Drino vodo, ustavi valove, da pokupim kosti draganove” I tu je ubijeno 10 hiljada Srba.Među njima mnogo žena i dece.

Izvinite zbog Nasera Orića, koji vam se nikada neće izviniti.

Izvinite zbog rahmetli baba Alije Izetbegovića koji je sve dogovorio.

Izvinite zbog Bila Klintona, Engleza i Francuza sa kojima se dogovorio. Oni vam se nikada neće izviniti.

Izvinite zbog onih Srba, koji su u tom dogovoru učestvovali.

PS….Izvinjavam se na kraju našim vlastodršcima i svima koji su se pre mene izvinili. Iako za ono što su nam uradili nikad se niko izviniti neće. Za tolike žrtve i stradanja.

Tako piše Nebojša Jevrić, novinar, publicista i očevidac. Ne bih mogla bolje od njega, koji je sve video, čuo i doživeo. Zato mu ustupam ovaj prostor sa željom da Žene u crnom, muškarci u helankama, starci u špilhoznama i babe u negližeima bace pogled na ovaj tekst kolege Jevrića i osete trunku krivice zbog onoga što godinama unazad čine kako bi svoj rođeni narod proglasili genocidnim.

Zato što čine nepravedno i zato što kukaju na tuđem groblju. Neka promene lokaciju, pa počnu da kukaju na svom, koje je mnogo veće i na kojem postoje mnogo tužnije priče od priča, koje su na pamet naučile Žene u crnom i svi njima slični, od svojih nalogodavaca.

12.Juli

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde