Naslovna Niš ŠTO da ne KAŽEM – STVARNO – DOSTA JE BILO

ŠTO da ne KAŽEM – STVARNO – DOSTA JE BILO

0

Gradski Portal 018 – 12.11.2018

Izlaskom poslanika iz poslaničkog kluba „Dosta je bilo”, Saša Radulović ostao bez dovoljnog broja poslanika potrebnih za opstanak poslaničkog kluba na čijem je čelu bio.

Naime, poslanici koji su napustili pokret „Dosta je bilo” i poslanički klub , oformili u Skupštini Srbije novu poslaničku grupu „Politika mora biti drugačija”.

Ljudi, jel se vi snalazite u ovoj političkoj papazjaniji? Ja počinjem da gubim kompas….ko je ko, ko je šta, ko je čiji i zbog čega. Česte su primedbe, upućene Vučiću, da ne uvažava opoziciju? Pa koju bre opoziciju, kad ne možeš da im povataš konce? Prvo – mali su i beznačajni, malobrojni i neaktivni, imaju čudna imena koja se teško pamte, često se rasturaju pa ponovo sastavljaju, redovno se svađaju i vataju za gušu, a da se ujedine – ne ide ni pod tačkom razno, jer ni sami sa sobom nisu baš u najboljim odnosima.

 

Eeeee, sad ću ja malo sa nostalgijom da evociram uspomene i da se prisećam prošlih vremena koja su, razume se, za svakog vremešnijeg čoveka, bila bolja od ovih. Imaš s jedne strane SPS koga svi mrze, i imaš s druge strane Demokratsku stranku, Demokratsku stranku Srbije, Srpski pokret obnove i Srpsku radikalnu stranku. Na čcelu svih gore navedenih stranaka imaš ličnosti, koje se pamte…..po bilo čemu. Slobodana Miloševića, Zorana Đinđića, Vojislava Koštunicu, Vojislava Šešelja. Današnje lidere stranaka i da oćes ne možes da upamtiš.

Opozicija je tada bila složna u mnogo čemu, a i kad nije bila, ujedinila bi je očas mržnja prema SPS-u i Slobodanu Miuloševiću. Ove današnje ni rođena majka ne može da ujedini, a kamoli bezgranična mržnja prema Vučiću.

Pa su onda (na prošlo vreme mislim) tu sedeli i neki pametni ljudi koji su umeli mudro da zbore….. Đinđićevih reči, na primer, da treba da naučimo ribu da pecamo a ne da je jedemo iz konzerve, pa su pametni u međuvremenu učili da pecaju. Danas ne mogu da se setim nečeg pametnog, a izašlog iz opozicionih usta.

Ličilo je, tada, sve na nekakvu višestranačku političku scenu, jes sa mnogo falinki, ali ličilo je uz nadu razumnih ljudi da će to nešto da poraste, da se promeni, da postane zaista demokratsko – lišeno svih nedostataka i obogaćeno demokratskim načelima. Oćes đavola…..to NEŠTO – nedopravljeno, pretvori se u NIŠTA, koje vise i ne može da se popravlja, toliko je ništavno. Imaš vlast, a nemaš opoziciju……pa ko je kriv sto opozicije nema? Što je slaba i nikakva? Što ne ume da se organizuje i krene na njega, na tog Vučića mislim……pa da ga meraklijski sruši, pošto – kažu – ništa ne valja i ništa kasvetno ne radi. Jel im Vučić zabranio da postoje i da misle, jer ih sprečio da budu konstruktivni i urade nešto i oni, kad su već toliko pametni……..ja stvarno ne znam u čemu je fazon. Znam samo da mi, kao novinaru, mnogo nedostaje opozicija……ona prava od koje ćeš moći da čuješ pametne stvari, koja nosi neku energiju u sebi i MAKAR obećanje da ume i može bolje.

Ovako, gospodo opozicionari, dok ne porastete…..sedite u toj mišjoj rupi i lupajte glavom o zid, dok se sijalica u njoj ne upali.  E tek onda otvarajte usta. I, nije važno samo da zineš – nego da nešto i kažeš kad zineš, nije važno da se samo busaš u grudi – nego da nešto i uradiš. I pokažeš tom „groznom Vučiću”, da si bolji od njega?

12.novmbar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde