Naslovna Niš ŠTO da ne KAŽEM – OD KOGA JE, DOBRO JE

ŠTO da ne KAŽEM – OD KOGA JE, DOBRO JE

0

Gradski Portal 018 – 18.12.2018

Prođe i ta sednica Saveta bezbednosti, hitna…..kako je nazvaše. Sastaše se važni ljudi, svetski ne bilo koji, odglumiše još jednom pred svetom silnu zabrinutost, ubiše se dokazujući na rečima kako su za mir i dijalog Srba I Albanaca, pozvaše i jedne i druge da učine sve da se dijalog uspešno završi……. i odoše kud koji mili moji. Svako u svoju zemlju, zaboravljajuci vec posle treceg načinjenog koraka da su na sednicu došli da razmotre važna pitanja, poput nezakonitog formiranja vojske Kosova i uvodjenje, takođe nezakonitih taksi.

Mi smo im, sudeći po govoru, koji je na sednici Saveta bezbednosti odrzao srpski predsednik Aleksandar Vučić, sve rekli u lice, prosuli istinu, čak se pomalo i ljutili zbog nepravde koja nam se čini u kontinuitetu I bez prestanka.

Potresli ih nismo, jer ih za nepravdu prema nama briga ko za lanjski sneg, još manje ih je briga za lice koje nemaju, ponajmanje se sekiraju za tamo neku malu Srbiju koja se bori za parče srpske zemlje i ne može da se pomiri sa činjenicom da, tek tako, može neko da joj otme ono, što je njeno.

A tamo, na toj sednici, kako je primetio ruski ambasador u beogradu Aleksandar Čepurin, Aleksandar Vučić je nastupio pored tablice “Srbija”, jednao kao i predstavnici članica SB UN (Rusija, Kina, SAD i dr.). A Hašim Tači — pored tablice “Hašim Tači”. Dakle, nema države ispred gospodina, koga su oslovljavali sa “gospodine”, dok su Vučića oslovljavali sa “predsedniče”. Predsednik došao na Savet bezbednosti u ime svoje države Srbije, gospodin u svoje ime, a može i prezime….sasvim je svejedno.

Generalni sekretar UN je primio predsednika Srbije, dok je sastanak sa Tačijem odbio.

E sad, sve je to lepo, i sve naizgled ide nama u prilog. Sve dok se ne pojavi veliki predsednik, velike države, koja gore nevedenog Hašima Tačija “ljubi ko bližnjega svoga”. Pa je veliki predsednik, velike države, gospodin Tramp seo I napisao pismo. Kako kome? Pa gospodinu Tačiju, normalno. Pisma se pišu onima, koji se vole. A u pismu pozdravlja napore Prištine za, kako navodi, pomirenje sa Srbijom i poručuje da bi bio veliki neuspeh ne iskoristiti ovu jedinstvenu priliku za postizanje sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa.

Gospodinu Trampu ne treba zameriti. Zaljubljeni su slepi kod očiju.

I tako kažem…..završi se i ta sednica. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić reče da je zadovoljan. Ma đavola je zadovoljan, nego “od koga je dobro je” ili još bolje, “daj što daš”.

Mi ćemo I dalje da se borimo, niko nije lud da digne ruke I kaže streljajte me……a šta cemo da dobijemo, boreći se? Dobićemo ono, što su oni tamo zamislili da treba da dobijemo. Biće, ipak, da necemo dobiti ništa……možemo samo da izgubimo. A da nas pri tom nateraju i hvala da im kažemo.

Najgore je kada se nađeš između dvoje, koji se vole. Samo smetaš, ništa drugo. Pa – ili ćeš sam da se skloniš, ili će oni da te sklone.

19.decembar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde