Naslovna Niš ŠTO DA NE KAŽEM – Moć je čudo, a život potrošna roba

ŠTO DA NE KAŽEM – Moć je čudo, a život potrošna roba

0

Svi ovih dana govore, i obema rukama se krste, posle presude sinu vlasnika TV Pink, Aleksandru Mitroviću koji je 18. jula 2013. godine, vozeći džip BMV Ustaničkom ulicom na pešačkom prelazu udario i usmrtio Andreu Bojanić.

Prema navodima tužilaštva, vozio je brzinom većom od 81 kilometar na sat i pobegao sa mesta nesreće, a u policiju ga je odveo njegov otac Željko Mitrovic. Aleksandar Mitrović je osuđen na godinu dana kućnog pritvora uz elektronski nadzor (nanogicu) zbog, kako kažu u Prvom osnovnom sudu, krivičnog dela „teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja i krivično delo nepružanje pomoći povređenom u saobraćajnoj nezgodi“.

Mitroviću mlađem se uračunava u kaznu vreme koje je proveo u pritvoru od 19. jula 2013. do 4. oktobra iste godine, tako da mu je ostalo da odsluži manje od 10 meseci. Istom presudom izrečena mu je i mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom od godinu dana.

Tim povodom oglasio se na Tviteru Mitrovićev otac, navodeći da njegov sin nije kriv.

„Posle tri veštačenja, koje nisam tražio ja ili moj sin Aleksandar, već tužilaštvo, sva tri su potvrdila da moj sin Aleksandar nije kriv, ali je danas sud osudio mog sina samo zato što je moj sin! E, moj časni sude!“, napisao je Željko Mitrović na Tviteru.

Savo Bojanić, otac nastradale devojke, smatra da je odluka suda „presuda ocu, a ne sinu“ i da je reč o „politički motivisanoj presudi“.

„E moj časni sude”, reče Željko Mitrović. “ E moj nečasni sude” rekosmo svi mi koji se krstimo nad presudom ovih dana. Pravda, kao što vidite, ima dva lica. Pa, koje pobedi. A pobedi ono koje nema obraza, časti, poštenja, osećaja u sebi……ničeg što je ljudsko u čoveku, ali ima ono drugo čime se sve gore navedeno kupuje. I kupiš …..obraz, čast, poštenje, osećanje…..sve kupiš i bivaš (barem ti tako misliš) bivaš čovek. Ajd što misliš, nego se i takav kakav jesi ,umesto da se pokriješ ušima i ćutiš dok bura ne prođe, busaš u grudi govoreći o neparvdi, učinjenoj tebi.

Šta da kaže Savo Bojanić, otac nasatradale devojke? Šta da kaže i sudu i Mitroviću? Šta uopšte da kaže sebi i familiji? I kako da živi sa tim? Ne znam je li „otac tatinog sina” razmišljao o tome? Ne znam je li pokušao da na trenutak sebe stavi na mesto Save Bojanića. Da jeste mislim da bi takav, kakav je, tražio tri doživotne kazne za onoga ko mu je usmrtio dete. I mislim da bi platio te tri doživotne, iako tri života niko nema. I mislim da bi njegova televizija prekinula sve programe i danima govorila o tome, i da bi on pisao i pisao i pisao svoje kolumne, svojim „odabranim rečima”, da bi mu bilo lakše. Mislim da bi tako bilo.

Jer, novac je čudo. Moć, još veće čudo….a život, život je potrošna roba…….nečiji markiran i zaštićen, a nečiji život je , prosto, roba sa buvljaka. Kupiš za sitne pare, i mirna ti glava.

Izvini Andrea……reče li to neko?. Žao mi je Andrea……kaza li to bilo ko? Kako da se iskupim…..pade li nekome na pamet da postavi sebi pitanje. Zbog Andreje, koja posle svega nije zaslužila ni sećanje. Možda bi mogao, barem, greh da se iskupi, ako sve ostalo može da se kupi.

Oprosti Andrea u ime svih nas koji te se sećamo i koji ne gledamo rijaliti.

4.Juli

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde