Naslovna Društvo ŠTO da ne KAŽEM – “HRABRI NOVINARI”

ŠTO da ne KAŽEM – “HRABRI NOVINARI”

0

Gradski Portal 018 – 30.01.2019

Novinarstvo je najpatriotskiji posao – braniš državu od vlasti”- zaključak je konferencije “Mediji odgovorni građanima” koja je održana u Nišu. I vlast i opozicija bi hteli da novinari budu propagandno sredstvo politike, a zadatak novinarstva je da pozivaju političare na odgovornost i svojim radom doprinesu stvaranju uređenog društva, Ukazano je i na sve veću vulgarnost u javnom političkom govoru.

Rasprava je, nema sumnje, pogodila centar. Nikako se, međutim, ne može reći da mediji rade najpatriotskiji posao u društvu , i da brane državu od vlasti. Oni bi trebalo to da rade, ali ne rade. Ne zato što mediji ne znaju svoj posao, već zato što većina medija svoj posao ne sme da radi onako, kako bi trebalo da radi.

Svako će na ovom mestu pomenuti cenzuru. Ma cenzura je najmanji problem. Cenzura , zapravo, nije uopšte potrebna medijima. Autocenzura je problem. Cenzura je kada ti nešto napišeš, pa ti neko – važniji od tebe – ne dozvoli da to objaviš. Možda je tako nešto nekada i postojalo. Danas više ne. Novinari unapred znaju šta ne smeju da napišu, pa i ne pišu. Što da im neko precrtava i baca u koš, ako odmah napišu onako, kako se od njih očekuje. A odlično znaju šta se od njih očekuje.

Idemo dalje. Ne treba kriviti ni vlasnike medija – državne ili privatne – svejedno je. Onaj ko daje pare, taj bira i muziku. Molim lepo. Ako ne sviraš kako treba, nećeš ni biti plaćen. Ako ne budeš plaćen, ni

tvoji novinari neće biti plaćeni. Vrzino kolo, i začarani krug iz kojeg niko nije izašao, samo se pojedinci nešto busaju u grudi, kako su van kruga.

Ljubiš ruku, koja te hrani – tako je svuda u svetu, pa i kod nas. Okrugli stolovi, rasprave, čudesa božja na temu novinarskih sloboda su samo truć-truć i bla- bla, kako bi javnost , eto , pomislila da u društvu postoje i oni koji se usuđuju da dignu glas, naspram onih drugih, koji ćute, slušaju i pišu.

Lažna slika lažnih novinarskih heroja počinje da biva pomalo smešna. Iskusni novinari prepoznaju, čitajući tekstove “hrabrih novinara”, odakle vetar duva. Neki štite vlast, neki štite neke koji ih plaćaju, ali se uvek štiti ruka koja daje. I nemojmo da se foliramo, razbacujući se raznoraznim novinarskim slobodama, jer sloboda novinarskog izražavanja ne postoji – nigde, pa ni ovde u Srbiji. Nikada nije ni postojala, zato što je to izmišljena kategorija za lični marketing ličnu promociju.

Postoji objektivnost u prenošenju informacija – da građanima saopštiš ono što jeste, kako bi razumeli stvarnost. Sloboda? Sloboda je nešto sasvim drugo. Ona ti dozvoli da se razmahneš, zaboraviš, odlutaš na neku stranu (krivu ili pravu, svejedno je), ali na stranu koja nije ispravan put, već je stranputica.

Tako mediji rade godinama, tako rade svuda u svetu, priželjkujući neprekidno tu slobodu , za koju ni sami ne znaju šta znači.Nije sloboda da pišeš kako ti hoćeš, stvar je u tome da pišeš kako treba. Tu su te nijanse novinarske slobode koje su podelile novinare na naše i njihove, na nezavisne i zavisne, na slobodne i zarobljene u nečijim kandžama. A ustvari su svi isti. Samo se oni, koji u rukama drže ključ od kase, razlikuju.

30.januar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde