Naslovna Niš ŠTO da ne KAŽEM – NEKE STVARI NE TREBA ZABORAVITI

ŠTO da ne KAŽEM – NEKE STVARI NE TREBA ZABORAVITI

0

Gradski Portal 018 – 04.02.2019

Premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je sinoć da deo opozicije koja protestuje ne poštuje nijedan drugačiji stav i da, u nemogućnosti da odgovore na rezultate vlade, oni iz nemoći prelaze u agresiju. „Iza nas je jako težak vikend. Sinoć su se pojavila vešala na ulicama, ta nemoć prerasta u agresiju, to je politika linča. Izuzetno je teško raditi u ovakvim uslovima. Došli smo do toga da oni iznose vešala na ulice, a danas su pod punom ratnom opremom pretili sinu predsednika države Aleksandra Vučića“, rekla je Brnabić gostujući na TV Pink.

Niko ne treba da nasedne da je to provokacija nad čime oni nisu imali kontrolu, jer su pokazali da mogu da iskontrolišu i uklone ono što im smeta, kao što je bio slučaj sa Mirjanom Karanović, rekla je Ana Brnabic I dodala: „Zašto Ðilas sam nije otišao i sklonio ih. Ovo je bilo organizovano. Ovo treba napraviti, treba vreme“.

Svako od nas ima pravo da reči Ane Brnabić tumači na svoj način. Neki, čije sećanje dopire do sličnih događaja, imaju pravo da i drugima osveže sećanja. Da se ne zaboravi, jer samo sećanja i poređenja mogu da nas dovedu do ispravnih zaključaka.

Vešala na ulicama? Iz siline ili iz nemoći? Ne znam. Ali odlično znam i sećam se, kao da je juče bilo, opozicione povorke 2000-te godine, kada su oni koji protestvuju protiv režima Slobodana Miloševića i Socijalističke partije Bulevarom Nemanjića ( tada Bulevarom Lenjina) nosili mrtvački sanduk lideru socijalista Miletu Iliću, zajedno sa vencima I čituljama sve do zgrade u kojoj stanuje i tamo , ispred zgrade ,vikali, zviždali u pištaljke i pozivali na linč. A gore od toga, ako uopšte nešto može da bude gore od ovoga, je čitulja koja je osvanula na školskoj klupi njegove ćerke, koja je tada išla u Osnovnu školu.

Mnogo ružno i grubo zvuče ove moje reči jel da? Zamislite samo koliko je ružno i grubo izgledalo počinjeno delo u odnosu na moje izgovorene reči na ovom papiru?

Predsednica Vlade proziva Dragana Đilasa koji se nije setio da ukloni

vešala, a mogao je. Ne znam da li se je te 2000-te godine neko oglasio da prozove Zorana Živkovića, koji je bio na čelu kolone, stvarno se ne sećam……ali je linč bio jednak, ako ne i gori od linča sa vešalima.

Pa se pitam: odakle pravo bilo kome da se na ovakav način poigrava osećanjima i životima ljudi? Politički protivnici su samo ljudi sa različitim mišljenjima, ne i krvni neprijatelji koji treba da se poubijaju, pa ko preživi on će da vlada. Valjda bi to pobornici te vrle demokratije, koju su nam uvezli ne znam ni ja odakle, trebalo da znaju. Do cilja se stiže u trci u kojoj, ako si bolji, stižeš prvi i pobednik si. Poraženi pobedniku pruža ruku, a prvom prilikom se potrudi da ga pobedi, i na cilj stigne pre njega. To može samo ako je bolji, ako ima bolju kondiciju, ako poseduje bolje veštine, ako je kvalitetniji. I ako fer i sportski trči trku. Bez saplitanja, guranja, udaranja……posebno bez vešala i sanduka.

I ne znam odakle nam ta nakaradna filozofija da je opozicija po di foltu u pravu i da je treba slediti u linču. Aleksandar Vučić možda ne valja. Ako ne valja, onda valja biti bolji od njega i pobediti ga u igri.

Vešanje, kao metodu, koristila je inkvizicija. Vešale su se nabeđene veštice u srednjem veku. Vešanje ne dolikuje ljudima 21-og veka. Vešanje nije metod demokratije. Ili, možda, jeste?

Čudi me samo kako oni, koji vešala nose, ne razmišljaju o tome da će se i oni, koliko sutra, naći na njima. Ili nabijeni na neki kolac, ako u međuvremenu unapredimo demokratske metode dolaženja do vlasti.

Jadno, i bedno, i tužno. Ne za Aleksandra Vučića, već za kreatore uvrnutih metoda kojima vuku narod u rikverc i teraju ga da i narednih, ko zna koliko godina, tapka nezadovoljan u mestu. A kreatori vešala, jednako kao i kreatori mrtvačkih sanduka, mogu uz pomoć naroda da izdejstvuju pobedu. Pobedu u kojoj će sedeti na tronu, a narod će

iznova praviti vešala i mrtvačke sanduke, umesto da gradi bolji život I tako unedogled.

Nije ni čudo što nam je tako, kako nam je. I kako će nam i biti, ako nastavimo da bolji život gradimo na vešalima i mrtvačkim sanducima.

04.Februar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde