Na današnji dan pre 84 godine, 12. februara 1942. godine, u Nišu se dogodilo prvo organizovano bekstvo iz jednog nacističkog koncentracionog logora. Tog dana 147 logoraša je krenulo na put slobode, njih 105 je uspelo da se domogne Vinika.

Prvi zatočenici logora su bili Jevreji iz Niša i jugoistočne Srbije, a zatim i Srbi i Romi. Oko 30.000 ljudi je prošlo kroz logor, a oko 10.000 njih je streljano na brdu Bubanj.
Tim povodom su danas u Memorijalnom kompleksu „12. februar” položeni venci za stradale Srbe, Rome i Jevreje.

„Danas se sećamo svih stradanja, ne samo kad je u pitanju Crveni krst, Bubanj, grad Niš, nego i mnoga druga mesta južno od Niša – Surdulicu i Bojnik, to je bilo stradanje. Ništa manje nije naš narod u Drugom svetskom ratu u Hercegovini, gde su punjene jame bezdanke, sa nejači, zato to ne smemo zaboraviti. Danas mnogi žele da prekrajaju istoriji, ali nećemo dozvoliti. Tri pesnice na Bubnju, gde je poubijano 12.000 nedužnih stradalnika, oni nas opominji i govore da niko i nikad nema pravo da zaboravi”, poručuje Anđelko Milićević, predsednik Saveza udruženja narodnooslobodilačkih ratova Srbije.

Predsednik Skupštine grada Niša prof. dr Igor Novaković istakao je da mu je veoma drago što su se danas okupila i deca, koja treba da neguju kulturu sećanja.

„Moramo da gajimo kulturu sećanja. Kultura sećanja na antifašističku borbu jeste kultura sećanja na slobodu. Narod koji ne pamti svoju istoriju nema ni budućnost. Izuzetno sam srećan što danas posle dugo godina imamo i izviđače. Pozvao bih i direktore škola da svi đaci svake godine, kao što se to nekad radilo, da dođu ovde, uče o svojoj istoriji i koliko je ljudi izgubilo živote ovde, da je samo na Bubnju streljano 12.000 njihovih sugrađana, da nekoliko miliona Srba izgubilo živote u dva svetska rata”, rekao je Novaković.

Pre polaganja venaca, sveštenstvo Eparhije niške održala je parastos, a molitvu je pročitao i vrhovni rabin jevrejske zajednice u Srbiji Isak Asiel. Takođe, tradicionalno su izviđači, učesnici marša „Tragom logoraša”, predali raport.

„Na naše veliko zadovoljstvo potomci sve češće imaju potrebu da dođu ovde, gde su njihove preci stradali ili preživeli. Na taj način nastavljamo kulturu sećanja na ono šta se ovde događalo. Činjenica da se logor čuva u izvornom obliku i da je postavka prilagođena prilično velikom dijapazonu posetilaca, što po godinama i nacionalnoj i verskoj pripadnosti, čini da svako odavde izađe sa suzama, sa probuđenim emocijama, shvativši šta se ovde događalo. Veliki broj ljudi čak slučajno naiđe ovde i ne znaju u potpunosti istoriju ovog mesta”, naveo je Nebojša Ozimić, viši kustos Narodnog muzeja koji upravlja ovim kompleksom.

Nakon odavanja počasti žrtvama, okupljeni su obišli logorske zgrade.
















