Danas političar Dragan Milić tvrdi da su rad vikendom i ukidanje lista čekanja, po kojima se proslavio, pa brže-bolje, na talasima te slave strmoglavo uleteo u političku arenu, bili ideja njegovih mlađih kolega, a ne njegova.

Zbog čega se sada krije iza ove priče, nije najjasnije, jer je godinama u javnosti isticao upravo to, ukidanje liste čekanja na niškoj kardiohirurgiji, kao jedan od svojih najvećih uspeha. Upravo na toj priči izgradio je veliku prepoznatljivost, a zatim i svoju političku karijeru.

Ipak, postoji jedan detalj o kojem se mnogo manje govori, a koji predstavlja veoma bitnu stvar kada se pogledaju zvanični propisi.
„Kada se lista čekanja utvrđuje u organizacionoj jedinici kliničkog centra, saglasnost na odluku o stavljanju pacijenta na listu čekanja daje se na nivou te organizacione jedinice“, piše u propisu koji je bio na snazi u vreme kada je rukovodilac te klinike bio Milić.

Dragan Milić je tada rukovodio klinikom u kojoj su liste čekanja formirane i koji je, prema propisu, imao formalnu ulogu u postupku davanja saglasnosti na stavljanje pacijenata na listu čekanja.
Dolazimo, dakle, do zaključka da je upravo on odobravao i kreirao te liste čekanja. Nije bio neko ko je stajao sa strane, bez ikakve veze sa listama čekanja.

A onda se doktor Milić magično pojavio i ukinuo ih, pa bravo.
Ta odgovornost postojala je od početka, da do lista čekanja uopšte ne dođe. Naprotiv, bio je rukovodilac upravo one klinike u kojoj su liste čekanja i nastale.
Danas se postavlja pitanje: Na čemu ste, doktore Miliću, zapravo izgradili priču o ukidanju lista čekanja i na čijoj muci ste gradili svoju političku prepoznatljivost?

I na kraju, doktore Dragane Miliću, ostaje kao pitanje ono najvažnije: Šta se desilo sa onim pacijentima koji su možda ipak čekali malo duže, dok ste vi gradili svoju političku karijeru?











