Naslovna ŠTO da ne KAŽEM ŠTO DA NE KAŽEM – NEĆE GROM U KOPRIVE

ŠTO DA NE KAŽEM – NEĆE GROM U KOPRIVE

0

Ma pusti me pod stresom sam, rečenica je koju vrlo često svi mi izgovaramo. Svi smo zbog nečega danas pod stresom. U kući, na ulici, na radnom mestu.

Svetska zdravstvena organizacija uvrstila je stres na radnom mestu u priručnik Međunarodne klasifikacije bolesti i dogovorila se da države članice počnu da primenjuju ovu odluku od 1 januara 2022 godine.

Kao simptome ove bolesti Svetska zdravstvena organizacija navodi neispavanost, nesanicu, manjak energije, iscrpljenost, probleme sa varenjem, visok krvni pritisak, dekoncentrisanost, glavobolju, smanjenu profesionalnu efikasnost. Mnogi od nas u svemu ovome prepoznaju sebe. Naročito danas, naročito u uslovima u kojima živimo.

Stres zbog izgaranja na poslu, kažu. Lako je njima da kažu, ne znaju oni da postoje razne vrste izgaranja na poslu. Kada želiš da nešto postigneš, kada imaš visoke ciljeve, kada težiš da ih dosegneš…..pa izgaraš. Ali, onda nemaš stres. Imaš motivaciju da stigneš do cilja. I trpiš, i možeš da trpiš. I da istrpiš.

Naše izgaranje na poslu je drugačije prirode. Mi ovde u Srbiji imamo specifičnu vrstu izgaranja na poslu. Mi moramo. Nećemo, ali moramo. Mi nemamo ambicije i ciljeve, mi imamo male plate, pa zbog nekog dinara više počnemo da izgaramo. Nemamo ni priznanja za izgaranje, ali ko još o tome razmišlja. Hiljadu dve dinara više je debeo motiv za izgaranje. I uplivavanje u stres.

Ljudima koji izgaraju na poslu, oni koji ne izgaraju, najčešće dele savet: „Povuci ručnu. Stani bre malo. Idi na odmor. Opusti se“. Kako je jednostavno to izgovoriti, a kako je teško sve to uraditi. Na ovim našim ludim prostorima se „popravlja“ radnik, a ne uslovi rada. Radnika popravljaš, radnika koji je svetan činjenice da, ako posluša savet, ostaje bez kinte u džepu. Zato ne sluša savete, nastavlja da izgara, dopuštajući okruženju da misli kako je „baš blesavi radoholičar“. Malo sutra. Nije ni blesav, a nije ni bolesni radoholičar. On je na prinudnom radu izgaranja iz egzistencijalnih razloga.

Nemoj ti ovakvom radniku da daješ savete, zna on sve to. Daj mu zadovoljstvo kroz bolje uslove rada, veću zaradu, kroz napredovanje…..videćeš, izgaraće on i nadalje, ali neće imati stres i neće zbog stresa dobiti mali milion bolesti, i neće na kraju od neke od tih bolesti i umreti.

Sledeća faza su novi saveti. Saveti stručnjaka koji su sve o stresu naučili iz knjiga. Promenite posao, kažu. Zadržite osećaj za humor, savetuju. Podelite probleme sa prijateljima i porodicom , sugerišu. Upoznajte sebe i sopstvene granice tolerancije za stres, zaključuju.

Savremeni bolesnik se nasmeje u sebi, odmahne rukom i odgovori: Pusti ti mene, proći će, biće bolje.

Sindrom izgaranja na poslu postaje dijagnoza sa kojom mnogi žive, a evo, i Svetska zdravstvena organizacije je priznaje kao bolest. I pokušava da nas leči lekovima. Ne ide bato to, nikako ne ide. Uzroke treba ukloniti i ljudima će biti bolje preko noći. Nikoga, međutim, nije briga za uzroke. Ili ne znaju, ili se prave glupi. Tek, razvijaju neodržive teorije, u koje i najprostiji čovek ne veruje, jer ne pale.

Nastavite, stoga, slobodno da izgarate na poslu. Jurite besomučno sitniš, koji neki u džepu i ne primećuju. Kupite za taj sitniš leba i sleba, i ne zaboravite da budete pozitivni. Jer (opet savet mudrih stručanjaka) „ kakve su ti misli, takav ti je život“. A može, za svaki slučaj, da vam se nađe i ono: „ ma da si živ i zdrav, to je najvažnije“. Epa, više nisi ni zdrav, Svetska zdravstvena organizacija te uvrstila u bolesnike. Samo si živ, dok uspevaš da budeš živ. A bićeš…… takvi kao ti ne umiru lako. Neće grom u koprive.

26.Februar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde