Naslovna ŠTO da ne KAŽEM ŠTO DA NE KAŽEM – MEČ JE ZAVRŠEN

ŠTO DA NE KAŽEM – MEČ JE ZAVRŠEN

0

Srbija je juče dobila novi saziv Narodne skupštine. Potvrđen je mandat za svih 250 izabranih poslanika.Poslanici su nakon toga položili zakletvu koja glasi:

„Zaklinjem se da ću dužnost narodnog poslanika obavljati predano, pošteno, savesno i verno Ustavu, braniti ljudska i manjinska prava i građanske slobode i po najboljem znanju i umeću služiti građanima Srbije, istini i pravdi!“

To su i svi dosadašnji izgovarali, pa znamo kako je bilo. Al ajd, neću sad o tome, jer svi su isti. Samo su neki istiji.

Najviše poslanika, 188, imaće lista „Alekandar Vučić – Za našu decu“, 32 poslanika će imati Socijalistička partija Srbije – Jedinstvena Srbija, SPAS će imati 11 poslanika, dok će Savez vojvođanskih Mađara imati 9 poslanika.

Sednicom je predsedavala najstarija Smilja Tišma (SPS), a pomagali su joj četiri najmlađa poslanika Nikola Lazić (SNS), Sofija Maksimović (SPAS), Nandor Kiš (SVM) i Dubravka Kralj (SPS).

I to je bivalo uvek, te nema šta tu da se isčuđujemo. Red je red i sve po zakonu, što reče Đole Balašević.

Poslanicima, predstavnicima medija i zaposlenima u skupštini se na ulazu u zgradu merila temperatura i svi su dobili maske i rukavice, a u samoj sali poslanici su fizički razdvojeni pregradama od pleksiglasa.

E, to je novina, to do sada nisu radili. Ali red je da se unese i neka novina. Pa eto, maski i rukavica.

Ispred Skupštine Srbije došlo je do nemira i incidenata kada su poslanici izašli van zgrade zbog pauze.

Kako prenose mediji, raščinjeni sveštenik Antonije Davidović sa megafonom u ruci predvodio je proteste ispred Doma Narodne Skupštine.U jednom trenutku on je uzeo nekoliko jaja i, naočigled policajaca, počeo da gađa Dom Narodne skupštine.

I tako je, prilikom konstituisanja Skupštine Srbije, najvišeg predstavničkog doma građana, svako radio svoj posao. Oni koji su na izborima dobili podršku građana ( i to ubedljivu) birali su nove ili stare poslanike, oni koji su na izborima izvisili (i to načisto) gađali su Skupštinu jajima i paradajzom.

E sad, možda se ovi u Skupštini ne dopadaju ovima sa jajima i paradajzom, ali način na koji oni to pokazuju…..pa, nije za osudu, za žaljenje je. Svako svojim postupcima govori o sebi. Pa i gore navedeni u Skupštini, ili van nje.

Nije mi samo jasno šta žele da postignu svi oni, koji su protiv ove vlasti, posle završenog meča. To isto važi i za one koji su nedavno protestvovali na ulicama nekih gradova u Srbiji. Sudija je u ringu proglasio pobednika, ovaj drugi se patosirao i ne može ni da ustane. Svestan svojih nemogućnosti i svih slabosti. I šta sada? Sada bi, po logici stvari, onaj ko je pao trebalo da ustane, porazmisli o svojim greškama i krene odmaah da trenira. Četiri godine su mu na raspolaganju za trening, da uvežba pa da rasturi protivnika.

Ali jok. Naša opozicija četiri godine planduje sa tihom mržnjom u sebi i povremenim nesuvislim ispadima neprimerenim poštenom igraču, a onda kada se novi izbori približe skoči na noge lagane i krene da viša “Dole Vučić”, ili kako god se već taj neko zvao. Testere i ostale gluposti neću ni da spominjem, sramota me je.

Nikada, od početka višestranačkog života, do dana današnjeg mi nije bilo jasno kako to da ne možemo da uvežbamo pravila igre u političkom životu. Kako to da na stvari, pre 30 godina, i danas – gledamo isto. Da vlast padne, pa da ja budem vlast. I to je suština svih dosadašnih promena. Počev od pada Miloševića, pa do danas.

Nema, međutim, toga što je nekada bilo. Desilo se jednom i, po svemu sudeći, neće skoro. Brojčano nema naroda koji bi vikao „Dole Vučić”, a i taj koji izađe na ulicu, skupljen „s koca i konopca”. Poslednji protesti su to pokazali. Prvo veče – nekoliko hiljada, drugo jedva hiljadu treće i četvrto…..stotinak, dok ne stigosmo do mene i komšiluka. Nema energije, jer ne postoji niti ideja, niti snaga. Samo pusta želja da i ja jednom budem vlast.

Eto, i raspopljenom popu Antoniju Davidoviću palo na pamet da ruši vlast jajima i paradajzom. Ako ne da ruši, a ono da iskaže nezadovoljstvo, što je takođe prilično glup način za iskazivanje istog. Od protivnika treba da budeš veći, kako bi ga nadvisio. I mudriji i sposobniji, kako bi ga pobedio. Ako to ne možeš, skloni se u stranu dok ne porasteš. Pa se tada vataj u koštac s bilo kim, al vodi računa da ti patos ne bude jedina opcija.

04.avgust

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde