Gradski Portal 018 – 30.05.2016
Ekskulzivni intervju za Gradski Portal 018 Naida Čatić – Divanhana.
Deo ste jednog od najpopularnijih sevdah bendova na ovim prostorima. Da li vam je bio izazov da započnete saradnju prošle godine?
– Obzirom da sam se do sada muzikom bavila isključivo iz ljubavi bez namjere da preraste u profesiju, sam poziv za ostvarenje saradnje sa Divanhanom bio je izazov. Najveći iskorak u mom djelovanju kroz muziku koji je odredio moju trenutni vokaciju, iako sam po profesiji ekonomista. Svaki novi korak u životu smatram velikom šansom i privilegijom, stoga sam i priliku za rad sa bendom shvatila vrlo ozbiljno i sa puno ljubavi
S obzriom na pozitivne reakcije publike, može reći da ste uspeli da se lepo uklopite u Divanhanu. Da li možete da izdvojite neki segment rada u kojem najviše uživate od kada ste članica benda?
– Zaista sam presretna kada primjetim da publika osjeća energiju koju mi dijelimo međusobno, kako na sceni, tako i mimo nje. Priznajem na samom početku postojao je određeni strah iz odgovornosti prema poštovaocima naše muzike, ali kada imate kolektiv pun entuzijazma i pokretačke snage onda se nije teško uklopiti i prepustiti se rijeci koja teče u nama
Svi vas stalno pitaju za godine, i aludiraju na nespojivost mladosti i sevdaha. Da li grešimo kada sevdah vezujemo za godine?
– Iskrena da budem ne volim kada me pitaju zašto mlada djevojka izvodi sevdah. Ne volim da se bilo koja vrsta ograničenja dovodi u vezu sa sevdahom. Granice ne postoje, postoji samo ljubav. Upravo ta ljubav je pronašla mene, a kada vas ona nađe niti bira, niti pita za godine.
Kakav je bio vaš muzički put?
– Kao što na početku rekoh, muzikom sam se počela baviti još kao djevojčica koju su roditelji poslali na časove pjevanja i klavira. Nisam bila pretjerano zainteresovana za instrument, pa sam se više posvetila radu na vokalnoj tehnici. Kako je vrijeme odmicalo, dešavale su se neke divne stvari. Jedna takva je i poziv iz narodnog orkestra RTV Bosne i Hercegovine, gdje sa sedamnaest godina počinjem snimati neke od majdivnijih pjesama za muzički arhiv. To je u meni probudilo posebnu ljubav i povezalo me sa sevdahom hodnicima sarajevskog sivog doma, zamisljajuci neke od doajena od kojih smo učili i učimo. Magično vrijeme sevdaha, 70-tih godina, vrijeme Zaima, Safeta, Himze, Nade, u meni su rodili želju koja je danas moja motivacija.
Da li ste ikada razmišljali da ćete pevati sevdah?
– Sjećam se da je prva pjesma koju sam naučila bila „Emina“ u izvedbi Safeta Isovića. Dok su vršnjaci slušali i pratili svjetske pop trendove, ja sam prepisivale sevdalinke u svoj mali notes. Odrastala sam uz sevdah, a danas ga živim kroz sve lijepe pjesme koje čujem ili izvodim.
Koncert u Beogradu je bio više nego uspešan, da li očekujete neke sličnu sitiaciju u Nišu?
– Taj prvi mart pamtićemo dugo. Kolarac je te noći probudio iskrena srca što ljube i gore u sevdahu. Sigurna sam da će i Niš osjetiti isto.
Da li vam je nešto sa dosadašnjih nastupa u okviru turneje ostalo posebno u sećanju? Šta vas najviše učinilo srećnom?
– Svaki koncert, svaka pjesma, svaki uzdah je mala priča. Pamtim sve koncerte, pišem o njima, kako bi jednog dana mogla čitati. Iskren osmijeh koji oplemeni nečije srce moja je najveća sreća. Sreća je što imam priliku na krilima pjesme sletiti nekome na srce i oplemeniti ga bar na čas.
