Naslovna Uncategorized Svetski dan mentalnog zdravlja: Stres i anksioznost puno koštaju i zaposlene i...

Svetski dan mentalnog zdravlja: Stres i anksioznost puno koštaju i zaposlene i poslodavce

0
Svetski dan mentalnog zdravlja
Svetski dan mentalnog zdravlja foto: Infostud

Gotovo svaki radnik u Srbiji – čak 94 odsto, prepoznaje da se suočava sa nekim od problema iz domena “wellbeinga”. Više od pola njih priznaje da su se ovi problemi odrazili na njihov učinak na poslu.

Ovo su zabrinjavajući podaci nedavnog istraživanja „Šta to radi zaposlene“, koje je tokom juna i jula sproveo sajt Osiguranik.com u saradnji sa Rezilientom, Tim Centrom i Infostudom, podstaknuti činjenicom da se mentalno zdravlje nameće kao važan faktor koji utiče na produktivnost zaposlenih, pa čak i poslovne rezultate kompanija.

Koliko su kompanije svesne problema

Ova analiza svedoči i da sve više kompanija u Srbiji shvataju da je zadovoljan, bezbrižan i motivisan radnik, jednako važan kao i fizički zdrav, iako i dalje ima mnogo menadžera i direktora koji uglavnom nisu svesni problema, a ni posledica po učinak radnika i poslovanje firme.

Ne samo kod nas, i u svetu se nakon pandemije beleži porast problema u vezi sa mentalnim zdravljem. Rezultati istraživanja pokazuju da je stres prvi u top pet wellbeing problema za čak 72 odsto radnika, dok se svaki drugi suočava sa nedostatkom energije, padom raspoloženja, povećanom brigom i manjkom motivacije.

Čak 79 odsto zaposlenih nije zadovoljno svojim balansom između poslovnih i privatnih obaveza, 73% odsto radnika izjavljuje da kompanija ne podržava u dovoljnoj meri njihovo mentalno zdravlje i blagostanje, a 72% odsto zaposlenih nema obezbeđen nikakav vid wellbeing programa u svojoj kompaniji, pokazuje istraživanje „Šta to radi zaposlene“.

Specijalista za učenje i razvoj u Inspira grupi, Bojana Filipović Babić kaže da je analiza otkrila i da je 91 odsto zaposlenih u Srbiji spremno da se prijavi na psihološko savetovanje, a da samo 7 odsto ima obezbeđen ovaj program kao beneficiju.

– Primećujemo jedan pozitivan trend koji se značajno ubrzao za vreme epidemije korona virusa. Zaposleni su počeli da pričaju o ovoj potrebi, rekla bih da su mlađe kolege otvorenije da potraže pomoć kada im je potrebna, a deluje da i poslodavci sve više shvataju značaj dobrobiti svakog zaposlenog i pozitivan uticaj na kompanijske rezultate. Ipak, tu imamo još dosta prostora za unapređenje, kaže Bojana Filipović Babić.

Specijalista medicine rada i profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, dr Petar Bulat smatra da se problemu mentalnog zdravlja ne posvećuje dovoljna pažnja i ukazuje da i pojedine korporacije u Srbiji počinju da vode računa o tome, ali da zaposleni u velikim sistemima, poput zdravstva i obrazovanja trpe veliki pritisak i da se suočavaju sa teškim izazovima.

– Poslodavci koji vode računa o tome pokušavaju da naprave radnu sredinu u kojoj će biti što manje stresa i da preduzmu sve mere da ga smanje. Ima poslodavaca koji brinu o tome, ali su i dalje retkost. Prosveta i medicina, su dosta stresni, a u velikom riziku su i svi službenici koji rade u kontaktu sa strankama, poput šalterskih radnika. To je jedan od poslova na kojem je stres svakodnevan, jer ljudi su pritisnuti finansijskim obavezama ili porodičnim problemima, a onda dođu na šaltere različitih ustanova i budu neprijatni prema radnicima. Ranije je postojala kultura komunikacije, a danas je to drastično narušeno, napominje profesor Bulat.

On smatra da u našem sistemu nije dovoljno dobro rešeno pitanje zaposlenih koji se leče od psihijatrijskih oboljenja.

– Kada neko razvije težak oblik depresije on ne može više da radi, na primer, u školi, ali ne može ni da ode u invalidsku penziju, jer to mogu samo najteži psihijatrijski slučajevi. Onda imate jedan broj onih koji su ozbiljno obolele osobe, a mogu da završe kao socijalni slučajevi, jer vremenom poslodavci pokazuju sve manju toleranciju, navodi Petar Bulat.

Profesor kaže da postoji više preventivnih mera koje mogu da spreče pojavu sagorevanja na poslu (burnout), ali da, kada se on već razvije, onda malo toga može da se uradi.

– Postoje dva pristupa, organizacione i individualne mere. Organizacione mere poslodavci ne vole, jer to onda baca neku krivicu na njih. Drugi pristup su individualne mere, ali one ne daju prave rezultate zato što učite nekog kako da se bori sa stresom, a ne, što je mnogo bolje, da radite na tome da se stres otkloni, smatra profesor Bulat.

Šta „stresira“ zaposlene

Bojana Filipović Babić, ističe da iz iskustva Inspira grupe, u kojoj zaposleni već sedam godina imaju na raspolaganju program psihološke podrške, ovaj vid pomoći se aktivno koristi za prevazilaženje problema u profesionalnom, ličnom i porodičnom životu. Najčešći problemi zbog kojih zaposleni traže pomoć su: stres na poslu, međuljudski odnosi, lični razvoj, porodični problemi, životne krize i izazovi poput gubitaka i zdravstvenih problema, roditeljstvo, anksioznost i depresivnost.

– Polovina kolega je u ovom periodu imala bar jedan susret sa psihološkim savetnikom. Verujem da je program psihološke podrške u vidu individualnog rada sa eksternim psihološkim savetnicima uz mogućnost korišćenja dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja jedan od najbitnijih benefita za naše zaposlene, napominje Bojana Filiipović Babić. specijalista za učenje i razvoj u „Inspira grupi“.

Stres je postao gotovo nerazdvojan termin koji ide uz reč „posao“, ali Bojana Filipović Babić smatra da je važno da razumemo šta nam se dešava i na pravi način o tome pričamo:

– Stres je zdrava biološka reakcija, adaptivni odgovor na izazov (stresor) koji prevazilazi uobičajan način reagovanja. Problem nastaje kada imamo istovremeno veliki broj stresora ili oni zahtevaju jako veliku adaptaciju. Od svih nas očekuje jako mnogo promena, pa tako ni naše kolege ne mogu biti sačuvane od toga. Najčešći izvori stresa su saradnja sa velikim brojem različitih ljudi, balansiranje između različitih uloga, veliki broj informacija, brzina promene, veliki broj fokusa, saradnja sa teškim klijentima“, kaže Filipović Babić.

Ona smatra da ne možemo i da ne bi trebalo da se oslobodimo od stresa, jer nam ovaj mehanizam pomaže da preživimo kao vrsta, ali ukazuje da je važno da na pravi način razumemo kako stres funkcioniše i kako naše telo reaguje. Važno je i da negujemo zdrav životni stil kako bi telo moglo da se izbori sa svim izazovima, kao i da identifikujemo najčešće izvore stresa i da razvijamo veštine za njihovo prevazilaženje. Dakle, ne možemo se osloboditi stresa, ali možemo smanjiti broj stresora i povećati naše kapacitete, odnosno veštinu upravljanja stresom.

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde