Naslovna ŠTO da ne KAŽEM ŠTO da ne KAŽEM – UBIJANJE NOVINARSKE PROFESIJE

ŠTO da ne KAŽEM – UBIJANJE NOVINARSKE PROFESIJE

0

Gradski Portal 018 – 14.01.2019

Megin Keli, jedna od najplaćenijih osoba u svetu novinarstva, izgubila je posao, ali će joj biti isplaćen novac od ostatka njenog trogodišnjeg ugovora u vrednosti od 69 miliona dolara.

„Stranke su razrešile svoje sporove i Megin Keli više nije zaposlena na NBC-u““, saopštio je NBC. Njen premeštaj sa Foks njuza na NBC 2017. godine bio je detaljno propraćen upravo zato što je jedna od najplaćenijih ljudi u novinarstvu, navodi se.

Vest „baca na patos“ svakog, ko se u ovoj zemlji bavi novinarstvom. Da se razumemo, ne sada, već ko se ikada bavio novinarstvom, a po svemu sudeći i ko namerava da se bavi. Novinar je, naprosto, zanimanje koje je odvajkada finansijski vrednovano toliko, koliko i zanimanje higijeničarke u nekoj od državnih ustanova.

Naravno, kad kažem novinar, mislim na one novinare, koji stvarno to jesu. Po obrazovanju, znanju, strasti i ljubavi prema novinarstvu. Po onome što iza njih ostaje i po čemu se prepoznaju. Po imenu koje grade bez onih gore navedenih 69 miliona.

Vest me je „povukla“ da ponovo razmišljam o novinarima. Ko sve danas sebe naziva novinarem? I ima li pravo na to, a da ne uvredi profesiju?

Novinar danas biva svako ko to, u trenutku, poželi – iz bilo kojih razloga. Zato što nema gde, nema šta drugo da radi, zato što novinar može da bude „jer to voli“, zato što mu se dopadaju voditelji na televiziji pa bi i on malo, zato što novinari sreću mnoge važne ljude, desi se i da mogu da putuju negde, zato što rodbina i prijatelji mogu da te vide na televiziji…..zato što, pa malo li je? Milion razloga da odlučiš da budeš novinar, pokucaš na vrata neke medijske kuće u kojoj (ako treba) radiš i

bez para, samo da radiš i vide te na ekranu. Ti i takvi „novinari“ ubijaju novinarsku profesiju u ovoj zemlji, srozavaju cenu istinskih novinara, ruše ugled i poverenje građana u izgovorenu novinarsku reč.

Na žalost, ovakvi novinari se dopadaju vlasnicima medijskih kuća. Rade za male pare, rade šta im se kaže, servilni su prema svima i prenose sve što se događa ne uključujući mozak.

Danas je sramota biti novinar. Ne zato sto nemaš one silne pare koje imaju novinari u svetu, poput Megan Keli, već zato što nestaje i ljubav prema poslu koji radiš jer je profesiju neko „ubio“. Novinarstvo više ne postoji. Postoje ljudi koji nešto pišu u novinama, koji nešto izgovaraju na televiziji, koji nešto škrabaju po portalima, koji umišljaju da su veliki……postoje ljudi koji na novinarstvo gledaju kao mali Perica.

Nešto malo pravih novinara na ovim prostorima se još uvek „batrga“, pokušava da sačuva dostojanstvo profesije, da neguje izgovorenu reč, da pliva u moru zajedno sa „umišljenim novinarskim facama“ i sačuva sebe, zarad sebe. Tesko gradjanima, ako se i oni udave u moru novinarskog besmisla.

14.januar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde