Naslovna ŠTO da ne KAŽEM ŠTO DA NE KAŽEM – GLOBALIZACIJA NA SAMRTI

ŠTO DA NE KAŽEM – GLOBALIZACIJA NA SAMRTI

0

„Dok Evropa spava i ide ka tome da potpuno izgubi značaj u geopolitičkim pitanjima, pobednik na međunarodnoj sceni je ruski predsednik Vladimir Putin“.Sputnik, Kremlin Pool  Moskva je ponovo centar svetske politike, piše dopisnik nemačkog lista „Handelsblat“ Matijas Brugman.

Ruski predsednik je geopolitički pobednik, zahvaljujući tome što se odlučio da rizikuje. On je obezbedio sebi vlasti u zemlji, a takođe se učvrstio na svetskoj sceni u spoljnoj politici, smatra Brugman.

Biće da duvaju neki novi vetrovi u svetu, koji baš i ne prijaju zagovornicima nakaradno zamišljene globalizacije.

Naime, godinama unazad govori se i promoviše globalizacija koja svet treba da pretvori u jedno veliko selo u kojem će svi biti jednaki i živeti srećno i zadovoljno, bez obzira odakle potiču i kome pripadaju. Ovo je jedna sasvim uprošćena definicija pojave, koju nazivamo globalizacijom i u koju su, neki pametni ljudi još pre više decenija, sumnjali i nazivali je zlom savremenog sveta. Ispostavilo se da su njihova predviđanja tačna i da globalizacija polako izjeda samu sebe.

Jer društvene napetosti i krizne situacije kroz koje svet trenutno prolazi direktna su posledica odumiranja globalizma, sistema koji je pokušao da planetu svede na jedno veliko dvorište, bez kapije i ograde.

„Amerika napred!“ – rečenica koju je prvi put, dolazeći na vlast, javno izgovorio aktuelni američki predsednik Donald Tramp, samo je ozvaničila ono što je duže vreme postojalo, i deklarativno je predstavljala početak kraja ideologije liberalnog kapitalizma u formi u kakvoj smo ga poznavali poslednjih decenija.

Smatralo se, a neki i dalje tako misle, da slobodno tržište dovodi ponudu i potražnju u odnos ravnoteže i pravedne raspodele dobara, a da usluge zbog konkurencije postaju jeftinije i kvalitetnije, što uključuje i liberalizaciju tržišta rada. Život je pokazao da je to bila samo priča za malu decu i da od toga nema ništa. Ispostavilo se, naime, da su nusproizvodi ovog sistema (liberalnog kapitalizma) za veći deo svetske populacije postali pogubni, a neki rezultati suprotni od svih očekivanja.

Dobili smo moderno ropstvo, jer smo zapostavili socijalnu državu u trci za profitom.

Onoga trenutka kada su se na horizontu pojavile nove sile, SAD su počele da se zatvaraju u sebe, a samim tim i da sahranjuju ideju globalizma. Unilateralizam koji je demonstrirao u međuvremenu Vašington dobro smo i sami upamtili, kada je bombardovana SRJ. Tada je, faktički, sve i počelo. To je kao rezultat dovelo u pitanje opstanak i onih institucija koje po svojoj vokaciji imaju obaveznu strukturu multilateralizma i globalizacije, kao što su Ujedinjene nacije, kojima neki danas predviđaju sudbinu odumrle Lige naroda.

Na velikom ispitu je i NATO, jer su neke zemlje, poput Francuske, postavile pitanje obaveze solidarisanja članica. Francuski predsednik Emanuel Makron je nedavno izazvao veliku buru izjavom da je Severnoatlantska alijansa u stanju kliničke smrti posle turske intervencije na severu Sirije.

Globalizacija bi trebalo da podrazumeva ne samo slobodan protok kapitala, već i ljudi. U suprotnom, nema smisla. A upravo na tom ispitu ovaj sistem je u potpunosti zakazao. Migracioni talas, koji je krenuo pre nekoliko godina i još traje, to je najbolje pokazao.

Kretanje u rikverc kulminirao je „bregzitom“. Odluka Velike Britanije da napusti EU, što bi trebalo da se definitivno dogodi krajem ovog meseca, poveo je ideju ujedinjavanja u suprotnom smeru, iz želje za očuvanjem sopstvene bezbednosti i privrede.

Trgovinski ratovi u svetu, među kojima je najizraženiji onaj između SAD i Kine, upotpunjuju ovaj mozaik.

GLOBALIZACIJA se nastavlja, neoliberalni globalizam je mrtav – kaže, za „Novosti“, stručnjak za geopolitiku Dušan Proroković. A da li je za odumiranje neoliberalnog globalizma zaslužno buđenje Rusije, Kine, ali i drugih velikih država širom sveta, Prokopović kaže:

– Pre bih rekao da je agresivan nastup neoliberala i insistiranje na njihovim principima globalizacije uzrokovao buđenje naroda i elita u Kini, Indiji, Rusiji, širom sveta. Zamislite kako je delovao zahtev da se legitimizuju i legalizuju teme u vezi s pravima homoseksualaca u muslimanskim državama… To jednostavno nije moglo biti prihvaćeno. Zapad nije uvažavao kulturološke različitosti, već je zahtevao prihvatanje standarda koje su oni proglasili politički korektnim. Svaka akcija rađa reakciju.

Pitanje je sada da li će neka nova ideologija zameniti neoliberalizam koji je propao?

– Nema potrebe da ga bilo šta menja, pošto već postoji tradicija. Rešenje nije u nametanju vrednosti već u dijalogu civilizacija – uveren je Proroković.

Dijalog civilizacija? Koliko je on moguć u postojećim uslovima u kojima je liberalni kapitalizam posvađao i dva oka u glavi? Možda i jeste ali ko zna kad i ko zna kako. Mi ga, kako stvari sada stoje, nećemo dočekati. A pitanje je i kakav će biti za one koji ga dočekaju. Globalizacija kao proces je samo jedan primer da se, ipak, mora krenuti od kulture i čoveka, a ne od ekonomije. Jer čovek je ipak temelj svih procesa i događanja u društvu. Sve ostalo je nadgradnja.

21.Januar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde