Naslovna ŠTO da ne KAŽEM ŠTO DA NE KAŽEM – STRAH OD SUTRA

ŠTO DA NE KAŽEM – STRAH OD SUTRA

0
Zabrana izvoza pšenica brašna i kukuruza

Vlada Srbije usvojila predlog odluke kojom se zabranjuje izvoz pšenice, kukuruza, brašna kako bi se izbegle negativne posledice krize. Savetnik ministra poljoprivrede i agroanalitičar Goran Đaković rekao je da nije normalno da Srbija bude zabrinuta za hranu, jer je ona izvoznik hrane – pet milijardi evra smo imali zaradu 2021. godine. Od ponedeljka isplata subvencija poljoprivrednicima. Najavljene su i mere kojima će se osigurati snadbevanje gorivom bez većih poskupljenja.

Džaba ti ovakve informacije kad su građani, poučeni iskustvom, već počelli da prazne rafove. U većim marketima tražnja za osnovnim životnim namirnicama je porasla, a pre svega za brašnom, uljem i šećerom. Treba li zameriti građanima? Pa teško, imajući u vidu da su građani Srbije, ne poslednjih godina, nego poslednjih decenija vazda suočeni sa problemima koji uzrokuju nestašice i njihov strah od “nemanja” je ogroman. Te se tako pre naslanjaju na svoje strahove, nego na veru u nečije reči.

Savetnik ministra poljoprivrede i agroanalitičar Goran Đaković kaže da će odluka biti doneta u skladu sa Zakonom o spoljnoj trgovini – zabranjuje se izvoz kompletno ulja i uljarica, pšenice, kukuruza, brašna, griza, prekrupe.

„Nemamo određeno vreme na koje ćemo zabraniti izvoz, to može da traje kratak period, ako sagledamo situaciju i dođemo do informacije da izvoz može da se nastavi i da nećemo ugroziti snabdevenost svog tržišta, da su cene stabilne“, kaže Đaković.

Lepo čovek kaže, ali kako da mu mi verujemo. Milion puta smo se opekli i million strahova čuči u nama. Strah od ratova, strah od nemaštine, od korone, strah od straha …….ma idi molim te, mi kolektivno bolujemo od bolesti koja se zove “strah od sutra”.

Zato što nikada ne znamo šta sutra može da se dogodi. Jesmo li verovali da će nas 1999 godine bombardovati? Pa nismo, a bombardovali su nas. Jesmo li ikad pomislili da će nam nepoznata bolest naizgled slična gripu pojesti dve godine života i da ćemo živeti pod policijskim časom? Nismo, ali desilo se. Kažu , eto, ljudi da ćemo imati dovoljno hrane bez obzira na poremećeno tržište usled rata u Ukrajini, kažu oni, ali ko nama garantuje da će tako biti. Taj prokleti strah od sutra nam je poremetio živote, usadio neku boleštinu u nas, koja nas muči, tišti i ne daje nam da normalno živimo. Trudimo se nekako da plivamo, ali smo se i od plivanja umorili.

Svega toga, možda, ne bi bilo u tolikoj meri da nemamo još jednu bolest – lažne vesti, koje nam oblikuju život. U sve verujemo, a ne bi trebalo. Lažne vesti dovode do svega – pa i do pražnjenja rafova u prodavnicama. A lažne vesti se najčešće podmeću od strane nekih ljudi kako bi se izazvao haos u državi, zato što je haos nekima prirodno stanište. Pa kada otruješ građane lažima, formiraš im svest po svojoj meri, onda možeš da radiš šta hoćeš. A ako još dodamo i društvene mreže na kojima lažne vesti šerovanjem dobijaju novi život, onda je sve jasno.

Nego, jeste li već kupili šećer, brašno i zejtin? Nemojte da žurite, ima ga. Ali, ako požurite, neće ga biti. A za to ćete biti krivi vi, ne država i rat u Ukrajini.

11. mart

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde