Naslovna ŠTO da ne KAŽEM ŠTO DA NE KAŽEM – PERFORMANS VLASTI I OPOZICIJE

ŠTO DA NE KAŽEM – PERFORMANS VLASTI I OPOZICIJE

0

Ako bismo birali politički događaj leta, to bi svakako bio razgovor vlasti i opozicije. Još uvek u pokušaju, razume se. Ali i to je nešto. Postoji dobra volja, a od koga je…..dobro je.

Novina, za razliku od svih ranijih godina i pokušaja je “razgovaranje I pregovaranje” ne u Skupštini, već na neutralnom terenu – na Fakultetu političkih nauka. Mada niko ne može da garantuje da je neutralan, ali ajde, tako deluje. Organizator ceni da je to mali korak za stranke, ali veliki za Srbiju. Da poverujemo da smo kao zemlja zakoračili malo dužim korakom, ali me – imajući u vidu početak – baš i ne greje sunce. “Samim tim što su seli za isti sto, učinjen je ogroman napredak” smatraju organizatori. Pa sad, možda, a što su bili ko rogovi u vreći za tim stolom, to se ne računa, jel tako?

Pa što su onda uopšte i sedali za sto? Iz raznoraznih razloga, reklo bi se. Zavisi iz kog se ugla gleda…..iz ugla vlasti, ili iz ugla opozicije.

Opoziicija je za sto sela jer smatra da postoji problem. A problem su slobodni izbori. Vlast ne misli da su izbori neslobodni, ali je za sto sela kako je opozicija ne bi ponovo optužila da je nedemokratska vlast i da ne uvažava opoziciju.

Ono što smo uspeli da saznamo je da su oni tamo, iza zatvorenih vrata nešto mnogo važno za nas razgovarali. Ali mi ne znamo specifičnu težinu izgovorenog, jer su se od naroda sakrili, a posle završenih razgovora davali izjave ko od bede, bežeći od novinara ko đavo od krsta.I pozivajući se na obećanje da će ćutati.Tako da narod zna isto ono što je znao i pre toga, a pre toga ništa nije

znao osim opoziciione galame da će bojkotovati izbore jer ima vlast nije ispunila ni jedan uslov I upornog dokazivanja vlasti da to nije tačno.

Do sada su održana dva sastanka. Posle prvog, koji je na neki način definisao okvire, na drugom je bilo reči o finansiranju izborne kampanje. Ciklus razgovora treba da se okonča do septembra. Kakav se rezultat može očekivati, i kakva promena u tako kratkom periodu kada dve suprostavljene strane godinama unazad nisu uspele da se nađu, a sada će za mesec dana. Treba čovek da bude ludi optimista, pa da u to poveruje.

Predsednik Demokratske stranke i jedan od lidera Saveza za Srbiju Zoran Lutovac, do pre par dana žestoki pobornik bojkota izbora reče ovih dana : „Nisu problem pravila, problem su uslovi u kojima se odvijaju izbori. Izbori da bi bili pravedni, moraju da budu slobodni i pošteni, a to znači da se slobodno formira volja birača, da oni na osnovu pristupa informacijama mogu da donesu neku odluku“. NIje mi baš jasno šta je tačno rekao, ali pretvaraću se da jeste. Sloboda, demokratija i poštenje……tri ključne reči u čitavoj priči, samo ih posadi tamo gde ti odgovara i napravio si novu priču.

Sloboda, dakle. “Ako nema slobodnih izbora, mi idemo u bojkot” kaže opozicija. I nikako precizno da objasni po tačkama šta ta sloboda znači.

Demokratija? Pa zar posle svakih izbora misija OEBSA-a nije kazala da su izbori u Srbiji bili demokratski. Možda za OEBS, ali naša demokratija ovde u Srbiji nije ista. Nemoj da nam oni tu sole pamet. Znamo mi šta su demokratski, a šta nedemokratski izbori.

Poštenje? Šta poštenje? Ko je pošten u ovoj priči? Niko. Svako navrće vodu na svoju vodenicu, nepoštenog vidi preko puta sebe, a sebe u ogledalu kao oličenje poštenja. Sam njihov pogled na stvari je nepošten, šta ima dalje da se govori o poštenju?

Predsednik Republike Aleksandar Vučić nema dilemu – razgovori su važni, baš kao i učešće na izborima svih relevantnih stranaka. Predsednik Vučić je to ponovio i u intervjuu za RTS, naglasivši da mu je veoma stalo da svi izađu na izbore, kako bi građani mogli da vide pravi odnos snaga i da je spreman da ispuni uslove opozicije.

Ne veruju oni njemu dok se ne zakune, i udari pečat na zakletvu. Tako stigosmo i do poverenja. Je li , moguće je, potrebno i poverenje? Pa ne bi bilo na odmet, umesto pogleda preko nišana ko da su najljući neprijatelji.

I konačno, oba dosadašnja sastanka održana su po Četam Haus pravilima, koja podrazumevaju da medijima nije dozvoljeno da zabeleže taj susret. Kako je pojašnjeno, razgovori nisu tajni, samo su zatvoreni za javnost . Smešno, ali nije redno da se čovek smeje u ovako ozbiljnom trenutku.

Treći sastanak očekuje se za sedam do deset dana. Do tada bismo mogli da znamo da li će vlast i opozicija razgovarati pred očima javnosti. Prvo na Fakultetu političkih nauka, a posle možda i u medijima. Ili ih je, možda, sramota da javnost vidi kako govore i ponašaju se, kada nije za javnost? A mogu vam reći – mnogo drugačije od performansa koji imate priliku da gledate svakodnevno.

15.Avgust

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite vaš komentar
Molimo vas unesite vaše ime ovde