U Svetosavskom domu u Nišu danas su uručene Medalje pravednika među nacijama, priznanja države Izrael namenjena ljudima koji su tokom Holokausta rizikovali sopstvene živote i bezbednost svojih porodica kako bi spasavali Jevreje od progona i sigurne smrti. Priznanja su posthumno dodeljena Živojinu i Dari Cakić iz Leskovca, Radovanu Raki Nikoliću, Miladinu Branoviću i Vladi Đakonoviću, kao i Božidaru Zdravkoviću iz Pirota.
Ceremoniju je organizovala Ambasada Izraela u Srbiji, a priznanja su primili potomci nagrađenih. Medalju dodeljuje memorijalni centar „Jad Vašem” u Jerusalimu, osnovan 1953. godine, a imena dobitnika upisuju se na Zid časti u Vrtu pravednika. Ovo priznanje predstavlja najveću počast koju država Izrael, u ime jevrejskog naroda, može da ukaže osobama koje nisu jevrejskog porekla.
Ambasadorka Izraela u Srbiji Avivit Bar-Ilan istakla je da svaka od priča o spasavanju svedoči o hrabrosti i nesebičnosti ljudi koji su pomagali progonjenima, iako su time ugrožavali čitave svoje porodice.

„Svaka priča o spasavanju je jedinstvena i svaka svedoči o neverovatnom herojstvu i nesebičnosti. Porodice Cakić, Nikolić, Branović, Đakonović i Zdravković bile su duboko svesne rizika kome se izlažu. U vreme nacističke okupacije, pružiti pomoć Jevrejinu moglo je značiti smrtnu presudu – ne samo za njih same, već i za njihovu decu, roditelje i sve koji su živeli pod njihovim krovom. Pa ipak, otvorili su vrata svojih domova. Otvorili su svoja srca. Izabrali su humanost”, poručila je ambasadorka.
Prisutnima su se obratili i arhiepiskop i mitropolit niški Arsenije, kao i glavni rabin Srbije Isak Asijel, koji su govorili o ljudima koji su u najtežim istorijskim okolnostima birali da pomognu progonjenima, ne štedeći ni sebe ni svoje porodice.

„Sakupili smo se danas na ovom mestu da se setimo onih pravednika čija se svetlost svetlila u najmračnijim danima istorije ljudskog roda. U vremenima bezdoblja, kada je zlo nadvladalo dobro, plemeniti ljudi, ne štedeći sebe, svoje živote, svoj imetak i živote svojih porodica spašavali su one koji su bili proganjani i ubijani”, rekao je mitropolit Arsenije.
„Kad se poseje dobro ono kad tad ispupi, kao seme, koje se pretvara u pravi cvet. Ta dela Pravednika štite i nas, kolika je to snaga. Njihova zasluga je zaštita od koje mi dobijamo dodatno vreme, čak iako smo skrenuli s puta da možemo da se vratimo, jer nas zasluge dobro dela naših predaka štite”, poručio je Asijel.


Živojin i Dara Cakić spasili porodicu Vajs, medalju primio njihov unuk
Živojin i Dara Cakić iz Leskovca spasili su porodicu Vajs, pruživši utočište Luni Vajs, dok su njen suprug Rudolf i sin Vilhelm Vili uspeli da pobegnu iz nacističkog logora i kasnije stignu u Austriju. Luna je dve godine živela skrivajući se u domu Cakića, koji su se o njoj brinuli kao o članu porodice. Sačuvali su i stvari i dokumenta porodice Vajs, a nakon rata su im ih vratili. „Jad Vašem” ih je posthumno proglasio pravednicima u julu 2025. godine, a medalju je primio njihov unuk Miroljub Cakić.
Sin Vilhelma Vajsa, Jefir, govorio je o istraživanju porodične istorije i značaju pomoći koju su njegovi roditelji dobili od porodice Cakić.
„Tokom istraživanja naišao sam na predmete iz tog perioda: žutu oznaku koju je moja porodica bila primorana da nosi, dnevnik koji je moj otac vodio sa 17 godina, kao i falsifikovana dokumenta koja su koristili bežeći od nacista. Tako sam došao do značenja svog imena. Jefir je, zapravo, prevod na hebrejski lažnog imena mog oca – Radojičić, Dragoljub, skraćeno Dragan. Jedan od najznačajnijih delova ove izuzetne priče o bekstvu i spasavanju bila je izuzetna pomoć porodice Cakić, koja je spasila porodicu Vajs tokom mračnih ratnih dana, uprkos progonima, neizvesnosti i opasnosti po sopstveni život koju je takva pomoć nosila”, rekao je Jefir Vajs.
On je ispričao i da je 2015. godine doputovao u Niš kako bi obišao mesta na kojima je njegova porodica boravila tokom rata. Uz pomoć Jasne Ćirić, koja je poznavala njegovog oca, imao je priliku da iz prve ruke upozna mesta na kojima se odvijala porodična priča.
Miladin Branović i Vlada Đakonović spasili Matildu Hajon i Olgu Blam
Miladin Branović i Vlada Đakonović pomogli su Matildi Hajon i Olgi Blam da pobegnu iz Beograda i Niša, gde im je pretilo hapšenje i deportacija. Đakonović im je obezbedio lažne lične karte na imena Milena i Olga Blažić, a kada je saznao da su za njima raspisane poternice, upozorio ih je da moraju da napuste Niš. Branović je pribavio blanko propusnice i sa njima ih odveo u Prištinu, odakle su nastavile bekstvo u Albaniju, a potom u Italiju. „Jad Vašem” ih je posthumno proglasio pravednicima u martu 2025. godine. Priznanje u ime Miladina Branovića primio je njegov sin Rajko Branović, dok Vlada Đakonović nema živih naslednika.
Rajko Branović govorio je o tome kako je njegov otac saznao za opasnost koja je pretila Matildi i Olgi i odlučio da im pomogne, svesno rizikujući život svoje porodice.
„Znali su se iz Beograda, bili su prijatelji, a rat ih je razdvojio. Sreli su se u Nišu, ali sada njih dve kao Milena i Olga Blažić, sa lažnim dokumentima. Po saznanju da je specijalna policija iz Beograda poslala poternicu za njih dve i molila nišku policiju da ih uhapsi i stražarno sprovede u Beograd, naš tata Miladin Branović saznao je za to, uspeo da nabavi blanko propusnice i popuni ih lažnim imenima, sa kojima njih dvoje i tata odlaze u Prištinu gde ih je naš hrabri tata uspeo da smesti kod roditelja Rajka i Tatjane Branović. Zbog spasavanja Jevrejki Matilde Hajon i Olge Blam, naš tata je svesno izložio svoj život i život svoje porodice smrtnoj kazni”, rekao je Rajko Branović, koji je primio priznanje u ime svog oca.
Dodao je da je njegov otac tokom Drugog svetskog rata slao pakete Rafaelu Blamu, bratu Olge Blam, koji je bio zarobljen u oficirskom logoru.
Radovan Raka Nikolić spasio Rašelu i Tuvija Jusefovića, medalju primio unuk
Radovan Raka Nikolić spasio je Rašelu Jusefović i njenog četvorogodišnjeg sina Tuvija iz zatočeništva u Sokolani u Pirotu, gde su bugarski okupatori u martu 1943. godine zatvorili između 170 i 180 Jevreja, pre deportacije u Treblinku. Nikolić ih je izveo iz zgrade, sakrio u volovska kola prekrivena slamom i kukuruzovinom i prebacio na bugarsku teritoriju, gde su ostali do oslobođenja.
Rašela i Tuvi preživeli su rat, a Tuvi je kasnije postao neurohirurg u Izraelu. Nikolić je posthumno proglašen pravednikom u septembru 2025. godine, a medalju je primio njegov unuk Petar Nikolić.
Božidar Zdravković iz Pirota spasio Leona i Milu Sid, medalju primio unuk
Božidar Zdravković, poznat kao Boža Macko, mehaničar iz Pirota, spasio je Leona i Milu Sid, koje su bugarske okupacione vlasti u martu 1943. godine zatvorile u Sokolani sa ostalim pirotskim Jevrejima. Koristeći svoje veze, uspeo je da ih oslobodi, a zatim ih gotovo deset meseci skrivao na različitim lokacijama u Pirotu i okolini, obezbeđujući im hranu i druge potrepštine. Pomogao im je i da preko Bugarske i Turske stignu na teritoriju današnjeg Izraela. „Jad Vašem” ga je posthumno proglasio pravednikom u decembru 2025. godine, a medalju je primio njegov unuk Aleksandar Zdravković.











